beats by dre cheap

Vrijeme će pokazati: POČETAK KRAJA HIJERARHIJSKOG ODLUČIVANJA U POSTUPANJU U VRIJEME PR KRIZA?

Koliko god izgledalo nemoguće da je odgovor na ovo pitanje je pozitivan, čini se da nam vrijeme tehnološkog napretka donosi potvrdan odgovor, bar kada je riječ o odnosima sa javnostima! Zapravo, PR-ovci će iz dana u dan postajati (taj proces je neizbježan) dio upraviteljskih timova što je potvrda ne samo teorije izvrsnosti, nego i prakse.
O tome govori i PR-blogger po imenu
Charles Arthur u ovom izvrsnom postu donoseći primjer incidenta tj. napada na Glasgow airport. Tek tri sata nakon incidenta je došlo do zvanične izjave za javnosti! Blogovi i svjedoci su već sve prikazali na netu, a prenijeli meinstream mediji. Poenta: Nema više čekanja - PR-ovci moraju prvi javiti prije nego mediji preuzmu slike i vijesti od bloggera!

POLOŽAJ PR-ovaca U FIRMAMA
PR-ovci su se dekadama osjećali odbačeno, zapostavljeno što je rezultat dijelom šarlatanstva, a dijelom nepoznavanja važnosti uloge PR-a za jednu organizaciju, ali i imidža "nezrele nauke" koji naravno uz pomoć naučnika doista i nestaje.
Ipak, moramo imati na umu da se PR prečesto (pa i danas) doživljava kao posao za koji je dovoljan telefax i radni stol. PRIBA bi trebala doprinijeti promijeni slike, one slike u kojoj PR-ovci izgledaju upravo kao u čuvenoj karikaturi u PR "Bibliji" (Cutlip, Center, Broom):
U prostoriji u kojoj se vide radnici koji rade sa stvarima sa nuklearne oznakama uz zid se nalazi stakleni ormar u kojem stoji čovjek u odijelu i kravatom sa aktovkom i
osmijehom. Na staklu piše: PR - razbiti staklo u slučaju nesreće!

"STAKLENI PLAFON" (ili ormar iz pomenute karikature)
(nema više "dok šef potpiše" jer dok dođe šef ugled može propasti)

O "staklenom plafonu" se odavno raspravlja - CEO-i iliti direktori i ostalo osoblje ne žele blizu sebi PR-ovce i postavljaju taj "plafon". PR-ovci se nažalost doživljavaju kao osobe kojima, o paradoksa li velikoga, mogu iscuriti informacije, tačnije vidi ih se kao obične megafone i poistovjećuju PR sa glasnogovorništvom (mnogi misle da je PR samo govorništvo, neka vrsta retorike i dokazivanja da je požar ustvari logorska vatrica, nažalost!)
A kada izbiju krize nikoga od šefova u pravilu nema da bi od njih PR-ovci dobili saglasnost za pokretanjem na određenu reakciju, tako da cijela stvar biva prepuštena decentralizovanim medijima i slobodnoj interpretaciji (često dezinformisane ili neinformisane javnosti) tačnije blogovima i izvještajima sa lica mjesta građana novinara kakvi su i-Report kod CNN-a ili nekog dopisnika sa terena.
Konsultanti koji se angažuju, prema iskustvu mnogih savjetnika (npr. iz agencije Attache iz Beograda u iskustvu predstavljenom na prvoj konferenciji) uglavnom kažu da šefovi počinju uz molbu da se sve "nekako zataška, ako može ikako!", a PR-ovcima koji rade u firmama su naravno odavno ruke svezane. Što se tiče zataškavanja - naravno, da ono nikada ne može proći! I naravno, jedino pitanje koji im ovi odgovaraju je "A zašto ste nas onda zvali - da reagujemo ili da zajedno žmirimo?"
U svakom slučaju, vrijeme i istraživanja će pokazati vrijednost teorije izvrsnosti, a "big-brother" mediji da PR-ovci moraju imati veća ovlaštenja pri reagovanju na dešavanja u javnosti, što podrazumjeva na upućenost u donošenje odluka od važnosti za sve!
slika sa stranice http://www.marketingmax.com/mm/whatwedo-publicrelations.asp

Public Relations (Паблик рилејшнc�)
http://pr.blogger.ba
02/12/2007 01:10